Univerzitet i crkva

1. decembra 2017. godine je okončana netipična rekonstrukcija, a sa tim datumom je započet čin otvaranja Paulinuma na lajpciškom Augustusplatzu. Kada je Erick van Egeraat (Amsterdam) 2004. godine izabran za pobjednika konkursa, uveliko su se vodile burne rasprave o tome kako postupati sa tim zahvatom. Univerzitetska crkva Svetog Paula iz 13. vijeka minirana je 1968. godine nakon što je rat preživjela neoštećena. Nakon pada Zida, donijeta je odluka protiv rekonstrukcije izvornog izgleda crkve i traženo je kompromisno rješenje: u novoj zgradi trebalo je smjestiti sveta umjetnička djela konzervirana i rekonstruisana nakon rušenja i da ne bude upotrijebljena samo kao crkva, već i kao auditorijum univerziteta. Izražajna nova zgrada upotpunjuje novi univerzitetski kampus sa kafeterijom i bibliotekom.

Četvorogodišnji period izgradnje pretvorio se u dvanaestogodišnji - Paulinum je zapravo trebao biti završen 2009. godine. Sa troškovima izgradnje od 117,3 miliona eura, bio je dvostruko skuplji od planiranog i drugi je najskuplji građevinski projekat u Saksoniji od 1990. godine nakon drezdenskog zamka. Tehnički zahtjevi za prostor mješovite namjene bili su visoki i problematični: da bi se umjetničko blago prikazalo, unutrašnja klima morala je imati muzejski kvalitet, a istovremeno u takvom prostoru da se omogući održavanja konferencija univerziteta. 

Ali projektantske ideje su djelimično odgovorne za kašnjenje kao u slučaju konstrukcije stalaktitnih lampi koje su se pokazale posebno složenim. Arhitekte su zadovoljne rezultatom „ubjedljivo najzahtevnijeg projekta“ u svojoj karijeri, koji uključuje i još jedan superlativ: sa 15,5 metara staklena vrata unutar objekta su najveća prozirna klizna vrata na svijetu.

Možda zbog odloženog završetka, zgrada izgleda pomalo postmodernistički, kao da pripada pređašnjem vremenu. Na pročelju crkve-univerziteta rozeta i zvonik izgledaju smaknuto. Elemente od pješčara drži staklena fasada, kao da je istorijska crkva uhvaćena u trenutku rušenja. U ovom dijelu zgrade prikazani su pravilno obnovljeni epitafi koji su spašeni iz ruševina crkve. Impresivni svodovi sa staklenim stubovima - od kojih se nekoliko parova stubova ne nastavlja do poda kako bi se povećala funkcionalnost - osiguravaju da se prostor, bez obzira na staklena klizna vrata, može doživjeti kao jedinstvena cjelina.

Paulinum tako postaje nepogrešiv akcenat na Augustusplatz, gdje već postoje drugi slojevi vremena: susjedna gradska višespratnica izgrađena je od 1968. do 1972. godine, na sjeveru operska kuća iz pedesetih godina prošlog stoljeća, koja je obnovljena 2007. godine, nasuprot nje Gevandhaus-a iz 1981.

Arhitekte su zadovoljne konačnicom jer stvorena arhitektura ispunjava njihove projektantske namjere.