Zašto je prosječan vijek trajanja kuća u Japanu samo 30 godina

U većini zemalja na svijetu kupovina nekretnine, kuće ili stana, predstavlja dugoročnu investiciju sa prilično malom stopom rizika. U Japanu ovo nije nužno tako. U Japanu novoizgrađene kuće zauzimaju centralno mjesto na tržištu nekretnina dok su dotrajale kuće skoro pa bezvrijedne. Ovo se znatno razlikuje od evropskog tržišta gdje dotrajale kuće posjeduju istorijsku vrijednost pa su nerijetko i skuplje od novih. 

Za razliku od drugih zemalja, kuće u Japanu veoma brzo gube svoju vrijednost, postajući skoro bezvrijedne nakon 20 do 30 godina. Ukoliko se neko iseli iz kuće prije ovog perioda, kuća se smatra bezvrijednom i uglavnom se ruši kako bi se oslobodilo zemljište koje ima veću vrijednost. Postoji više razloga koji su doveli do ovoga, a neki od njih su: opadanje broja stanovnika, inovirani građevinski pravilnici koji teže povećanju rezilijentnosti na zemljotrese i činjenica da je u Japanu ovo dijelom dio kulture. 

Porast populacije u Japanu je oko 2000-te godine dostigao vrhunac i nakon toga je populacija u stalnom opadanju. Sa niskim prirastom stanovništva i niskim stepenom imigracije, ne očekuje se bitna promjena ovog trenda. Ovo utiče na tržište nekretnina gdje cijene zavise od odnosa ponude i potražnje. Sa povećanom ponudom i potražnjom koja ne raste, cijena nekretnina opada. Ovaj fenomen je izraženiji u ruralnim oblastima nego li je to slučaj u velikim gradovima kao što je Tokijo. Kako vrijednost nekretnina opada, onda korisnici nemaju podstreka da ih renoviraju već se pristupa rušenju kako bi se oslobodila mnogo vrijednija zemlja i sagradila nova nekretnina koja će postići bolju cijene. Zbog velikom broja zahtjeva za novim kućama, broj arhitekata u Japanu je čak pet puta veći nego li u ostalim zemljama Evrope i Amerike. 

Značajan doprinos brzom gubitku vrijednosti japanskih kuća je činjenica da je Japan veoma trusno područje sa velikim brojem jakih zemljotresa. Tradicionalne japanske kuće su građene od drveta zbog toga što kuće od opeke nisu najbolje rješenje za trusna područja. Kako se se u Japanu relativno često dešavali jaki zemljotresi, oni su uticali na čestu promjenu građevinskih pravilnika. Donošenje novih građevinskih pravilnika uticao je na to da vrijednost kuća izgrađenih po starim pravilnicima opada. Razlog je to što su novi pravilnici zahtijevali da kuće budu otporne na veću magnitudu zemjotresa što je automatski značilo da od trenutka usvajanja novog pravilnika stare kuće nisu sigurne. Posljedica ovoga je bilo rušenje starih kuća i izgradnja novih. Kako su se pravilnici mijenjali na nekoliko desetina godina, to je u Japanu dovelo do konstantne potrebe za izgradnjom novih kuća koje su sigurnije. 

Prema trenutnoj statistici se smatra da kuće u Japanu gube u potpunosti svoju vrijednost nakon 30 godina, a period nakon kojeg se očekuje rušenje iznosi 38 godina. Trenutno, većina japanskih kuća je sagrađena 80-tih godina jer su se tada zadnji put pravilnici značajno promijenili i zahtijevali izgradnju novih sigurnijih kuća. Zbog ovoga se japansko tržište nekretnina značajno razlikuje od američkog. U Americi su 90% prodatih kuća one koje su već korišćene dok u Japanu procenat prodatih kuća koje su već korišćene iznosi 15%. 

Trend niskog očekivanog vijeka trajanja kuća u Japanu je doveo do toga da su vlasnici kuća smjeliji kada je u pitanju arhitektonsko oblikovanje kuća pa arhitekte imaju veću slobodu nego je to slučaj u ostalim zemljama. Epilog ovoga je veliki broj kuća sa jedinstvenom arhitekturom koja je često ekperimentalna i futuristička. Sve je ovo moguće jer je vlasnik svjestan da kuća ne mora da se svidi nikom drugom osim njemu. Novi vlasnik će je najvjerovatnije srušiti nakon kupovine i sagraditi novu.