Muzej agrarstva

Iako je ideja uvođenja elementa ugostiteljskog dizajna u poljoprivredni objekat daleko od nove, jedinstvena iskustva koja nude ovakvi objekti, zajedno sa ključnom ulogom koju imaju u lokalnim ekonomijama koje se oslanjaju na agroturizam, učinile su ih unosnim poduhvatima. Jedna takva pastoralna lokacija u okrugu Jiangjin, u blizini grada Chongqinga u Kini, pruža okruženje za poljoprivredni kompleks, koji je razvio kineski arhitektonski studio WT Architects za lokalni brend Joybo. Kao produžnica obližnje vinarije koja proizvodi tradicionalna pića, ovaj objekat, koji zauzima dio poljoprivrednog zemljišta razbijenog krivudavom putanjom lokalne rijeke, uključuje niz ugostiteljskih momenata usredsređenih na proizvodni proces brenda, nudeći uvid u životni stil koji je više u skladu sa prirodom.

Arhitekte su lokaciju koja je tipična oblast u jugoistočnom dijelu Kine bez previše prednosti u pogledu krajolika ili klime prilagodili vinskom brendu Joybo koji je postao prilično popularan posljednjih godina. Ideja je bila da klijenti imaju vlastitu farmu na kojoj će se smjestiti istraživački tim kako bi se povećao kvalitet sirovina koje se koriste u njihovim proizvodima. Budući da je farma bila nedaleko od vinarije, mogla je služiti za ugošćavanje posjetioca u prirodnom krajoliku, a ne u industrijskom.

Usred brežuljkastog krajolika, lokacija projekta ima vijugavu rijeku, čija se staza presjeca kroz seosku prirodu i formira poluostrva koja se ističu u pejzažu. Posmatrajući ovo, projektantski tim je uočio priliku da osmisli niz jedinstvenih, impresivnih scena koje bi se uključile u tok terena i izgradile razgovor između organskih i vještačkih elemenata razvoja. Pridržavanje postojećeg oblika terena bio je parametar koji je oblikovao ovaj pristup, što je rezultiralo strukturiranim pejzažnim dizajnom.

ideja je bila da se u potpunosti iskoristi raspoloživi resursi, posebno poluostrva koje stvaraju obližnje rijeke, kako bi se formirali različite atmosfere, s različitim stepenom privatnosti, veličine i orijentacije. Koncept dolazi od načina na koji ljudi putuju s jednog ostrva na drugo. Arhitekte su planirali rutu posjete na osnovu potrebnih funkcija, područja lokacije, udaljenosti putovanja i trajanja boravka. Svako poluostrvo ima drugačiju funkciju i atmosferu koja vodi ljude da osjete prirodu na različite načine. Sveukupno, kompleks u svom programu ima muzej štale, maloprodajni prostor, povrtnjak, još jednu potopljenu baštu i restoran-kafe.

Estetski izbori koji su napravljeni prilikom osmišljavanja dizajna fasade svake zgrade, morali su pratiti granicu između savremenosti i tradicije, kako bi se uskladili sa seoskim okruženjem. Arhitektonske forme direktno govore o kontekstu i predstavljaju se na neukrašen način. U suštini čvrsta masa bez nepotrebnih ukrasa, gdje kosi krovovi izražavaju sličnosti sa susjednim farmama. Grube betonske teksture poboljšavaju vidljivost prirodnih elemenata (kiša, prašina, raspršeno sjeme) na površinama zgrada. Stoga se struktura integriše u okolinu više iz duhovne perspektive, a ne na površinom nivou.