Sinhronicitet u arhitekturi: Sasvim slučajno sagradila identičan dom kao onaj u kojem je odrasla

U svom ruralnom okruženju, Court House se ističe autentičnim pristupom kojim istovremeno odaje počast arhitektonskoj istoriji samog područja, pri tom slaveći pejzaž čiji dio postaje. Locirana je u Yackandandahu, pastoralnom okruženju koji joj daruje ušuškano mjesto, pretvarajući cjelokupni posjed u oazu za odmor. U stvaranju doma, arhitektonski studio Archier je usvojio pristup s poštovanjem prema okolnoj zajednici, prateći tradiciju kako bi osigurao njegovo odgovorno integrisanje u prirodni krajolik.

Arhitekte su dobile zadatak da isprojektuju dom za bračni par, Džuliju i Krega, i njihovo dvoje djece. S obrzirom da se posjed prostire na javnom položaju, Julija je željela da izgradi objekat koji će biti cijenjen u krugovima sadašnjih i budućih generacija zajednice Yackandandaha. Od arhitekti su zahtijevali jednostavan dizajn sa termičkim integritetom koji će biti otvoren prema okolnom pejzažu.

Strma priroda lokacije od 1,3 hektara značajno je ograničila prostor za izgradnju a Julija dolazi iz loze strastvenih baštovana, pa je izrazila želju za posebnim isticanjem dvorišta. Takođe, i sama zajednica je postavljala zahtjeve.

U procesu razvoja idejnog koncepta, arhitekte ističu važnost razgovora i očuvanja istorije naseljenika ovog područja . Fokus su postavili na principe njihove kolonijalne istorije, koja je i dalje cijenjena i sa kojom se poistovjećuju. Ti principi ogledaju se u isticanju vrijednosti zanata, dugovječnosti kao i upotrebe materijala iz okoline. 

Zbog višestrukih javnih aspekata, arhitekte su uvidjele smisao u stvaranju privatnog spoljnog prostora, pri tome vodeći računa o osmišljavanju toplotno performativnog rješenja, sa dosta prozora okrenutih prema sjeveru. Rezultat je jednospratni dizajn koji se okreće oko unutrašnjeg dvorišta. Kada su predstavili dizajn Kregu i Džuliji, ona se nasmijala i rekla: „Živela sam u toj kući oko šesnaest godina“, to je u suštini bila identična prostorna organizacija kao u domu njenih roditelja.

Unutrašnje dvorište pomaže da se odredi jasna podjela između zajedničke i personalne zone. Lični prostori pozicionirani su u privatnom dijelu kuće, orjentisani suprotno od ulice, dok su zajednički prostori smješteni u javnom dijelu. Javni ili ekstrovertni dio kuće odražava njenu društvenu lokaciju, sa prozorima, od poda do plafona, otvorenim prema spoljašnjem pejzažu.

Kuhinja je dizajnirana tako da podstakne društvenu vezu, sa dva samostojeća ostrva koja pozivaju posjetioce u prostor bez obzira na dešavanja unutar kuće. Ona se zatim uliva u trpezarije i prostore za sjedenje koji olakšavaju društvenu interakciju, koja je odvojena od introvertnijeg dijela kuće vratima koja se otvaraju u zatvoreni dnevni boravak sa vrlo malo stakla. Ova soba se zatim seli u mali prostor sa radnim stolom koji je povezan sa četiri spavaće sobe, duž privatne strane kuće. Sve ove površine gledaju na unutrašnje dvorište, usljed čega se ova zona dramatično transformiše pri smjenjivanju godišnjih doba.