RAZORNI ZEMLJOTRESI SA DVIJE STRANE JADRANA (I DIO): Da li primjena aktuelnih aseizmičkih normi rezultira objektima otpornim na zemljotrese

Istraživanje advokatica Vesne Čejović i Sonje Čejović

Kada se u slučaju razornih zemljotresa dese ljudske žrtve i velika razaranja utvrđuje se da li su takve posljedice rezultat zemljotresa ili grešaka inženjera. Da dvije obale Jadrana imaju mnogo zajedničkog u obije oblasti – inženjersko-geološkoj, ali i pravnoj, prikazano je u ovom radu dvije crnogorske advokatice.

Prvi tri dijela, studioznog istraživanja advokatica Vesne Čejović i Sonje Čejović, sadrže paralelne stavove i iskustva stručnjaka inženjera i geologa:

1. Antonia Moretti-ja, profesora Sezimologije na Univerzitetu u Akvili, kroz prikaz iskustva iz zemljotresa koji je pogodio Akvilu 2009.godine i ekspertskih stavova u vezi zemljotresa; osvrt na tehničke normative, te iskustva i kritički osvrt na EUROKOD 8.
2. Prof. Enza Mantovanija sa Univerziteta u Sijeni, o međusobnoj povezanosti zemljotresa sa obije obale Jadrana i mogućnost predviđanja tačnih zona u kojima će nakon zemljotresa u Albaniji 2019.godine u roku od narednih 1-5 godina uslijediti razorni zemljotresi u Italiji;
3. Stavovi ing. Čedomira Čejovića iz Crne Gore, stručnjaka za zemljotresno inženjerstvo i direktora Direkcije za obnovu i izgradnju Bara nakon katastrofalnog zemljoteresa 1979, koja je u rekordnom roku realizovala obnovu grada. Prije zemljotresa, Ing. Čejović, je odbio da potpiše tehnički prijem zgrade Suda i hotela Agava u Baru, koji su srušteni u zemljotresu 1979.

U četvrtom dijelu biće prikazano:

Uporedno pravo kroz analizu zakonskih normi u Crnoj Gori i Italiji, kao i analizu presude Suda u Akvili donijete u predmetu rušenja Studentskog doma 6. aprila 2009. koje je dovelo do ljudskih žrtava. Sud je zaključio da za rušenje zgrade i žrtve nije bio kriv zemljotres, već greška arhitekata i inženjera. Analiza i komentar presude protiv italijanskih naučnika - članova Komisije za rizike Italije: Da li je nakon suđenja Galileo Galileu ponovo suđeno naučnicima za iznešene stavove i kakav je stav italijanskih sudova u vezi onoga što su govorili prije nastupanja razornog zemljotresa u Akvili.

1. Iskustva i stavovi profesora Morettija [1]

Naučio sam na sopstvenoj koži, da zemljotres nije samo grafika na karti, već jedan zastrašujući urlik koji cijepa srce, ruši ti kuću i mijenja ti život zauvjek.

Prošlo je 13 godina od onog 6 aprila 2009, a proći će još godina prije nego što sunce ponovo obasja krovove naših naselja u Akvili. Zbog toga što, naravno, prethodno treba imati krovove. I moja kuća je još uvijek hrpa ruševina, kao i kuće oko moje. U međuvremenu su se desili novi zemljotresi, onaj u Emiliji i tragedija u Amatrićeu. Mi smo postali žrtve starog zemljotresa, kao klijenti telefonskih kompanija. Ostarili smo mentalno i fizički, a naša djeca su porasla u bajci o rekonstrukciji. Poslije je došla ekonomska kriza, poslije pandemija, poslije rat. Vlade su se mijenjale, ali tupost onih koji rukovode ostala je ista. Volio bih još imati vjeru u budućnost, u moju državu u mog bližnjeg, ali, vjerujte mi, to je jako teško.



Centralno zapadni Mediteran je jedan među 3 najaktivnijih poteza zemljine kore na Planeti sa aspekta geologije, seizmologije i vulkanologije. U pitanju je jedno mjesto prilično opasno za stanovanje.

1. 1. Primjena aktuelnih normi neće rezultirati objektima otpornim na zemljotrese

Da bi se kod projektovanja kalkulisale karakteristike očekivanog zemljotresa, uzima se u obzir intenzitet kojim će zgrada biti pogođena od zemljotresa, trajanje podrhtavanja i sadržaj frekvencija seizmičkog kretanja. Pored toga, uzima se u obzir i mogućnost da zemljotres može da se desi u određenom vremenskom intervalu (vijek trajanja objekta).

Danas se intenzitet očekivanog potresa kod projektovanja izražava u terminima maksimalnih ubrzanja koje se od tla prenosi do objekta. Radi se o PGA koji u svoje tri prostorne komponente (Sjever- Jug; Istok- Zapad; Gore- Dolje), određuje da li će neki objekat pasti ili neće za vrijeme zemljotresa. Naravno što je niži projektovani PGA, manja će biti neophodnost robusnosti objekta: dakle manje cementa i manje novca će biti neophodno za izgradnju.

Kada se u model opasnosti koji je dostupan na sajtu Nacionalnog instituta za geologiju i vulkanologiju (INGV), unesu koordinate Akvile, dobija se vrijednost očekivanog PGA koja je manja od 0,3 g. Slične vrijednosti se odnose i na Amatriće , Kastelućo di Norća i na ostale centralno apenininske lokalitete. U skladu sa ovim osnovnim podacima kalkulisani su svi projekti rekonstrukcije. Međutim, ova vrijednost pokazuje se kao očigledno neadekvatna i podcijenjena u odnosu na ono što je registrovano u slučaju zemljotresa koji se stvarno dogodio, 0,65 g u Akvili, 6.4.2009 i 0,87 g. u Akumuliju u zemljotresu 24. Avgusta 2016.

Zaključak je jednostavan: projektovanje aktuelne post zemljotresne rekonstrukcije, uključujući izgradnju novih objekata, predviđeno postojećim normama u Italiji bazirano je na seizimičkim teorijskim paramterima, koji su i do tri 3 puta niži od onih stvarno izmjerenih. Dovoljno je samo ovo da se shvati da ovako radeći, daje se podrška projektantima i firmama da grade stambene objekte koji se pokazuju neadekvatnim za naredni zemljotres.



Kada je u pitanju Eurokod 08, kopirani su nekritički strani kodeksi (Japana ili Kalifornije) koji se nikada ne mogu prilagoditi apeninskim selima ili balkanskim gradovima, jer uzimaju u obzir samo horizontalne komponente PGA, tj. samo horizontalna uzbrzanja a ne i ona vertikalna. Čak šta više, ova poslednja su eksplicitno isključena iz obračuna, osim u nekim manjim osobenim slučajevima (objekti sa ekstremno širokim svijetlim površinama kao što su teretane i slično).

Na apeninskom području, zbog specifičnih karakteristika najvećeg dijela naših seizmičkih izvorišta, koja su locirana na relativno niskim dubinama 10 do 12 km i često u centru međuplaninskih uvala, gdje su smješteni mnogi naši gradovi, prvi i najviolentniji impulsi su oni vertikalni, koji se prenose duž zidova od dna prema krovu, drobeći stare zidove od blokova i kamena i čineći kuće mlitavim, kao da su zidovi od tečnosti, što se desilo u Akvili i u Amatrićeu . Kao najveći dokaz vertikalnih udara, mnogi kameni elementi, čak izuzetno teški (ivični zidovi, gromade, krečnjački blokovi, gvozdena zvona, kapci, namještaj unutar objekta) su odbačeni više od 2 metra distance (26.avgusta 2016. u mjestu Sommati u Amatrićeu, gvozdeno zvono teško 100 kg. odbačeno je na udaljenost od oko 3 m, kao i kameni blokovi.) Tada lako padne na pamet Merkalijev opis definicije štete koja se odnosila na XII stepen intenzieta:”otvoreni grobovi otkrivaju sahranjene”.

Takvi udari između različitih blokova zidova (obično od kamena ili cigle) eliminisali su trenje unutrašnjih zidova i oni su se ponašali kao da su napravljeni od tečnosti - likvifacija, fenomen dobro poznat u geologiji. U stvari, velika odgovornost i velike poteškoće u računanju biće na teret onih inženjera, projektanata i konstruktivaca, koji će se naći u situaciji da rade, ne više sa materijalima kod kojih su dobro definisani fizički i reoloski parametri (gustina, otpornost na pritisak i rastezanje, na presijecanje itd.), već sa materijalima koji će progresivno izmijeniti njihove mehaničke karakteristike tokom seizmičkog udara.

Aktualne aseizmičke norme su apsolutno neadekvatne da bi odredile realne seizmičke aktivnosti na kojima treba projektovati rekonstrukciju ili novu gradnju. To su teškoće koje se mogu prevazići samo ukidanjem velikog dijela normi Eurokoda 8 ili primjenjujući ih samo u onim kontekstima građenja i seizmotektonike u kojima mogu da nadju svoje mjesto i istovremeno razvijajući nove tehnologije i analize koje uzimaju u obzir, prije svega, izmjerene podatke i osmatranja. 

1.6. Mogućnost nastupanja zemljotresa u odredjenom vremenskom intervalu

Po kartama Nacionalnog instituta za geologiju i seizmologiju, Akvila je imala mogućnost da bude pogođena slabijim zemljotresom 81%, zemljotresom srednje jačine 10% i samo 2% da bude pogođena zemljotresom koji se može uporediti sa onim koji je zaista pogodio 2009.godine. Isti je slučaj i sa zemljotresom u Emiliji, iz 2012.godine i onim u centru Italije 2016. Praktično, u 20 godina, desila su se 3 zemljotresa, koji su imali vjerovatnoću od svega 2 % da će se dogoditi. Postavljeno na ovim osnovama, nešto ne funkcioniše.

Evidentna je ponovo odsutnost institucija . DRŽAVA ili javni administrator, zna da će, više ili manje, svakih deset godina, jedan dio naše teritorije biti pogođen destruktivnim zemljotresom, dakle ima obavezu da upravlja u skladu sa tim; stvar koju očigledno ne radi ni jedna vlada. Zemljotres nas svaki put pogadja nespremne i svaki put neko zaradjuje.