5 projekata poznatih arhitekata u kojima ograničavajuća realnost nije mogla ispratiti njihovu neobuzdanu maštu

Čak i najpoznatiji i najslavniji svjetski arhitekti imaju svoje neuspjehe, bilo zbog nepredviđenih posljedica izuzetno složenog i kompleksnog dizajna ili jednostavno neadekvatne konstrukcije. Od kalupa i pukotina u remek-djelu Frenka Lojda Rajta Fallingwater do izrazito opasnih letećih krovnih panela u Kalatravinoj operi u Valensiji, ovi strukturalni defekti doveli su do povreda, tužbi i, u nekim slučajevima, potencijalnog uništavanja projekta prije nego što je uopšte otvoren za javnost .

Neopravdano bi bilo ove građevine proglasiti potpunim neuspjesima samo zato što imaju strukturalne probleme. Ipak na ovim primjerima svjedočimo, nekada i fatalnim, posljedicama koje nastaju kao proizvod neobuzdanih težnji arhitekti ka konstantom prevazilaženju sebe i okoline upotrebom nadrealnih formi. U nastavku teksta izdvajamo 5 poznatih projekata koji su nailazili na mnoge probleme nakon svoje izgradnje.

Strukturni kvarovi: Fallingwater Frenka Lojda Rajta

Remek-djelo Frenka Lojda Rajta, Fallingwater, bio je dom fantazije, veliki eksperiment koji je nastojao da pomjeri granice postojeće tehnologije i metoda gradnje tog vremena. Konzola iznad vodopada na Bear Run-u u ruralnoj Pensilvaniji, nesumnjivo je zapanjujuća. Ko ne bi želio da živi u kući koja se nalazi iznad vode, stalno ispunjenoj vodenim zvucima i refleksijama? Neko ko je zaboravio na postojanje buđi. Rast gljivica i prekomjerna vlažnost su se tako brzo pogoršali, da je vlasnik Edgar Kaufmann kuću nazvao plijesni u usponu. I to je samo jedan od glavnih problema koji su počeli da muče kuću skoro odmah nakon što je izgrađena. 

Konzole nisu bile sasvim dorasle zadatku da je izdrže, a objekat je počeo da se deformiše prije nego što je završen, 1937. Dvije velike pukotine su se formirale na parapetu terase čim je oplata uklonjena. Rajt je insistirao na tome da konstrukcija ne zahtijeva nikakvu vrstu potpornog sistema, ali do 1995. godine, na ivici najveće konzole izmjerena je deformacija od 17cm, zajedno sa nizom ozbiljnih pukotina. Insintut za konzervaciju Zapadne Pensilvanije, koja ga je do tada posjedovala kao muzej, morala je da uradi opsežnu restauraciju i da doda čelične rešetke za podršku konzolama. 

Krov koji pada: Palau de les Arts Reina Sofia Opera House u Kalatravi, Valensija, Španija

Arhitekta Santjago Kalatrava je najpoznatiji po širokim formama nalik pticama koje izgledaju kao da bi, svaki čas, mogle da se podignu sa zemlje i odlete. Njegova opera Palau de les Arts Reina Sofia, u njegovom rodnom gradu Valensiji u Španiji, je savršen primjer njegovog prepoznatljivog stila, sa 14 nadzemnih spratova i tri podzemna, prekriveni zakrivljenim krovom koji podsjeća na šljem. Najviša opera na svijetu sa 74m, sadrži četiri auditorijuma. 

Odmah nakon otvaranja za javnost 2005. godine, niz problema je počeo da muči strukturu: platforma glavne bine u najvećoj dvorani se srušila. Zatim je kompleks poplavljen sa 2m poplavnih voda, uništavajući elektronsku opremu u nižim nivoima. Ali početkom 2014. godine, grad Valensija je podnio tužbu protiv Kalatrave zbog ozbiljnijeg problema: dijelovi krova od mozaika počeli su da se skidaju na jakim vjetrovima, primoravajući vlasti da otkažu nastupe i zatvore zgradu za javnost. I ovo je samo jedna od mnogih tužbi i nesreća u vezi sa Kalatravinim strukturama. 

Curenje, pukotine i padajući led: Gerijev Strata centar 

Ovaj masivni akademski kompleks od 40 000 m2, projektovan od strane Frenka Gerija, za Tehnološki institut u Masačusetsu poznat je kao Rej i Marija Stata centar po svoja dva primarna donatora. Kao i većina Gerijevih radova, struktura je i hvaljena i vrijeđana a sam arhitekta za nju kaže da liči na žurku pijanih robota koji nešto proslavljaju.

Mnogobrojni problemi su se javljali nakon izgradnje kompleksa: konstrukcija koja prokišnjava, zidovi sa pukotinama, buđ, poduprla drenaža, padajući led i krhotine koje konstantno blokiraju izlaze u slučaju nužde. Arhitekti su pristigle tužbe 2007. godine, u kojima ga optužuju za nemar i kršenje ugovora u projektovanju centra. Gerijev odgovor je bio da su te optužbe pokušaj uzimanja njegovog novca od osiguranja, opravdavajući nastale probleme kompleksnošću i grandioznošću kompleksa ističući kako objekat ima sedam milijardi komada vezivnog tkiva i kako je usljed toga vrlo mala vjerovatnoća da se projekat izvede bez grešaka. 

Opera centar Zahe Hadid u Guangdžou

Opera centar Zahe Hadid u Guangdžou hvaljen je kao najljepši prostor za scenske umjetnosti na svijetu sa futurističkim dizajnom blizanaca, na ivici Biserne rijeke. Oštri uglovi, geometrijski obrasci i potpuno bijele površine pobijaju Hadidovu organsku inspiraciju, preuzetu iz geologije i topografije okruženja. Prošarana zvjezdanim osvjetljenjem, glavna sala asocira na matericu u blistavom zlatu. Nažalost, samo godinu dana nakon što je otvorena za javnost, zgrada je bila oštećena padom stakla i velikim pukotinama na zidovima i plafonima, što je dovelo do ozbiljnog prokišnjavanja.

Kao i kod mnogih od ovih neuspjeha, ovdje problem nije toliko Hadidin dizajn koliko loši materijali i građevinske tehnike izvođača koji su ga izgradili. Mnoge od 75 000 granitnih ploča, koje čine spoljašnjost objekta, počele su da otpadaju, pri čemu neki okrivljuju loš kvalitet izrade, a drugi izuzetno vlažnu klimu Guangdžoua. U Kini, rokovi za završetak čak i najsloženijih zgrada se često žure, a mnogi projekti se grade sa očekivanim životnim vijekom od 25 godina. Članovi građevinskog konzorcijuma, koji je izgradio operski centar, ističu da je bilo vrlo izazovno ispratiti viziju arhitektice.

Urušavanje krova: Libeskindov centar Vestside, Bern, Švajcarska

Krov Westside Shopping Centra Daniela Libeskinda u Bernu, u Švajcarskoj, srušio se dva puta od njegovog završetka 2008. godine, pri čemu su u drugom incidentu povrijeđene tri osobe. 100 kvadrata gipsanog plafona i izolacije nad zatvorenim bazenom, palo je, sa visine od 10m, na pod. Prethodni kolaps dogodio se 2008. godine u objektu brze hrane. Pored bazena, centar ima saunu, spa centar, bioskop, trgovački centar, hotel i restorane. Smješten iznad glavnog autoputa, kompleks je trebalo da služi kao uzbudljiva kapija u grad Bern i zamišljen je kao grad u gradu, sa drvenom fasadom koja obezbjeđuje prelaz iz urbanog u ruralno.