Kablovski mostovi (razlika u odnosu na viseće mostove)

U posljednje vrijeme sve ih češće gledamo po gradovima, nad velikim rijekama. Šta je kablovski most i po čemu se razlikuje u odnosu na viseći?

Tipični kablovski most je kontinuirani nosač sa jednim ili više pilona postavljenih iznad stubova, uglavnom, u sredini raspona. Od pilona kablovi se protežu dijagonalno (obično na obje strane) i nose rasponsku konstrukciju. Čelični kablovi su izuzetno snažni, ali veoma savitljivi. Kablovi su vrlo ekonomični jer omogućavaju vitku i laku strukturu kojom mogu da se savladaju veliki rasponi. Iako je samo nekoliko kablova dovoljno snažno da podupru cio most, njihova elastičnost ih čini slabima na udarnu silu vjetra.

Pilon može biti izrađen od čeličnih pločastih elemenata, prefabrikovanih betonskih elemenata ili betona izlivenog na licu mjesta. Različite konfiguracije prikazane na slici iznad ilustruju mogućnost projektantskih opcija dostupnih za postizanje željenog izgleda.

Poput pilona, i rasponska konstrukcija može biti izvedena od montažnih betonskih elemenata, čeličnih pločastih elemenata i nosača ili izlivena u monolitnom betonu. Najčešći oblik je kutijasti nosač koji nudi dobru otpornost na torziju. Rešetkasti nosač je takođe opcija, ali visoki troškovi izrade, skupo održavanje radi sprečavanja korozije i loše aerodinamičke karakteristike čine ovu metodu relativno neekonomičnom. Pločasti nosači se ponekad koriste tamo gdje se problem spajanja rješava sa manjim i lakšim elementima. 

Materijal kabla je sličan materijalu koji se koristi za prednaprezanje i sadrži snopni, višežilni kabl sastavljen od hladno valjanih žica ili alternativno kao jednožilni kabl (monopramen kabl) koji se sastoji od paralelnih žica.

Promjeri u rasponu od 40-125 mm su najčešći.

Zaštita od korozije može se osigurati pocinčavanjem svake žice, ali temeljnija praksa je ta da se kabl prekriva čeličnim ili plastičnim ovojnicama i naknadno ubrizgava cementni malter nakon što se postavi na svoje mjesto. Ova posljednja operacija se izvodi nakon provjere konstrukcije usljed probnog opterećenja kako bi se izbjeglo veće pucanje maltera.

Krajevi kablova za zglobnu vezu imaju utisnute ili ispunjene fasunge (utičnice). Zamatanje se sastoji od naglavljivanja fasunga hidrauličnom presom i obično se izvodi žicom koja ima prečnik od 10-40 mm.

U najjednostavnijem smislu, žice se vode kroz ploču koja je na dnu fasunga i završava se naglavkom. Unutrašnjost fasunga, konusnog oblika, naknadno je napunjena legurom cinka, bakra, aluminijuma ili olova ili ponekad epoksidnom smolom. Kada je kabl izložen opterećenju, razvija se dejstvo uklještenja čime se povećava prianjanje žica.

Veza između rasponske kontrukcije i kabla je obično „slobodnog“ tipa. Početno zatezanje kabla za uklanjanje labavosti obično se vrši hidrauličnom presom, stoga se fasung (utičnica) često proizvodi s unutrašnjim navojem na koju bi se presa spojila.

Razlika između kablovskih i visećih mostova

Kablovski mostovi izgledaju slično visećim mostovima jer oba tipa mostova imaju rasponsku konstrukciju koja visi na kablovima kao i pilone. Ali ova dva tipa nose rasponsku konstrukciju na dva različita načina. Ta razlika se svodi na način kako su kablovi spojeni sa pilonima.

Kod visećih mostova kablovi su postavljeni preko pilona, raspodjeljujući opterećenje ka osloncima na oba kraja. Kod kablovskih mostova, kablovi su spojeni sa pilonom koji sam nosi opterećenje.

Da bi se spriječila  horizontalna i vertikalna pomjeranja pilona i rasponske konstrukcije usljed asimetričnog opterećenja koristi se princip koji ima za cilj strukturalnu konfiguraciju kablovskog rasporeda . Pažljivim izborom tipa temelja i veze između kabla i rasponske konstrukcije moguće je ostvariti stabilnost cijele konstrukcije odupirući se samo vertikalnim i horizontalnim komponentama nastalih sila.