Njegovanje starog grada

Studio Paredes Pedrosa stvorio je dvije kuće sa zajedničkim popločanim dvorištem u starim zidinama koje povezuju crkvu sa dvorcem u gradu Oropesa. Dvorac je i dalje lendmark koji se najčešće povezuje sa španskim gradom, u blizini Toleda, s njegovim prekrasnim pogledom na poplavnu rijeku Tago i vrhove Sierra de Gredos. Dvorac koji stoji danas sagrađen je nad drevnom rimskom građevinom, vjerovatno 1402. godine, kao rezidencijom plemićke porodice Toledo. Jedan član porodice imao je arkadu koja je povezala ovaj važni spomenik sa drugom značajnom zgradom u gradu, crkvom Nuestra Senora de la Asuncion iz 15. stoljeća.

Tokom vjekova arkada je djelimično bila srušena i uklopljena u kuće oko nje koje su okrenute prema prednjem dijelu crkve i sada se čita kao mapa prošlih događaja koja svjedoči o transformacijama koje su arkade pretrpele. Ostaju dijelovi velikih opečnih arkada, ispod kojih su tokom godina građene kuće, stvarajući prostore koji se sada smatraju neadekvatnim u pogledu osvjetljenja, ventilacije i kvaliteta života. Pogled sa vrha crkve Nuestra Senora de la Asuncion demonstrira vrhunsko preplitanje koje je rezultat prožimanja istorije i arhitekture, dok ostaci arkada stvaraju kompleks koji je sada znamenitost u gradu Oropesa.

Projekt Paredesa Pedrosa pretvara prostor koji su prethodno zauzele tri kuće sa dva dvorišta ispod arkada u dvije kuće sa jednim popločanim dvorištem koje dijele dva brata i male privatne bašte. Dok je fasada okrenuta prema crkvi Nuestra Senora de la Asuncion koja je zaštićena baština i ne može se mijenjati, unutrašnji izgled je izmjenjen uklanjanjem brojnih pregradnih zidova kako bi se stvorile veće i otvorenije prostorije. Najveća promjena uključivala je rušenje centralnog dijela vrha kompleksa, proširivanje zajedničkog dvorišta i produženje do glavne fasade okrenute prema crkvi. Ponovno otvaranje dijela odgovarajuće arkade otvorilo je pogled na zvonik iz šesnaestog vijeka, čineći istorijsko nasljeđe kompleksa vidljivijim. Ispod nje otvoren je postojeći prozor u debelim zidovima kako bi se kuće više otvorile ka crkvi. Dvorište katalizuje dnevnu svjetlost soba koje su otvorene prema njemu, nadoknađujući odsustvo prozora na fasadi okrenutoj ka crkvi. Kao i u unutrašnjosti, stari zidovi nad dvorištem obnovljeni su i tretirani bijelom bojom kako bi se razlikovati od novih i naglasila tekstura prvobitnog zida, dok su pod i donji dio starih zidova, koji su oštećeni, obložen pločicama kao jedinim novim materijalom koji je korišćen u obnovi, iste oker boje kao što su okviri prozora.