Tiha gradska soba

Tiha soba urbana je intervencija koja predlaže javna skloništa u kojima se građani mogu slobodno odmoriti, izolovani od gradske buke i drugih senzornih agresija. Paviljon predložen od Nathalie Harb bavi se problemom buke i potrebom da unutar urbanih žarišta postoje mjesta u kojima se čovjek može odmoriti od gradske vreve i usiljenosti urbanog života.

Tišina postaje proizvod za privilegovane. Živjeti u urbanom okruženju podliježe bujici informacija i ometanja, dok javni prostor nestaje u nemilosrdnom valu privatizacije. Tiha soba je odgovor na ovaj kontekst, pružajući prostor poput čahure izolovan od gradske buke. Nudi luksuz tišine prolazniku, nevezano na njegovo porijeklo ili status. Ispravlja zvučnu nepravdu unutar savremenog urbanog prostora.

Prolaznici ulaze u perforirani toranj od cigle i drveta i penju se stepeništem do drvenog gornjeg nivoa gdje se nalazi Tiha soba. Svjetlost iznutra je prigušena, pružajući apsolutni minimum vizuelnih informacija. To nije prostor koji je projektovan da se vidi, koliko da se osjeti. Zidovi i pod obloženi su tkaninom, koja je takođe u vrlo prigušenom tonu. 

Osam zvučnika nježno emituje zvučne zapise dijelova grada u njihovim najtišim trenucima. To je sve što će posjetilac doživjeti kao vanjsku senzaciju. Svrha projekta je da pruži drugačiji način razmišljanja o urbanom okruženju, razumijevanja uticaja buke i tišine, pretjerane stimulacije i mira, da se iz njega izaći s povećanom sviješću o gradskoj buci i njenim učincima.

Tiha soba inspirisana je Bejrutom.  Projekat je nastao iz vrlo specifične zvučne kulise tog grada, kod koga je fizički prostor jako ograničen. Zvukovi su u Bejrutu vrlo bliski, kratki i oštri, grad je izuzetno bučno zasićeno okruženje. S druge strane, Tiha soba je mjesto odsutnosti u gradu i pokazuje se ne samo kao bejrutska nego i globalna potreba.