Hotel je travnato brdo sa kabinama

Smješten u centru grada, hotel Shiroiya iz 1970 -ih nalazi se na mjestu bivše gostionice koja je ugošćavala posjetioce više od 300 godina. Kao dio šireg akcije obnove centra grada Maebashija, lokalni biznismen Hitoshi Tanaka je uposlio Sou Fujimoto Architects da preuredi četvorospratnu zgradu koja je bila prazna od zatvaranja 2008.

Kako bi ostvario Tanakinu viziju stvaranja "dnevnog boravka za grad", Fujimoto je oživio fasadu tipografskim umjetničkim djelom američkog umjetnika Lawrencea Weinera i odlučio potpuno otvoriti unutrašnjost kako bi stvorio impresivan prostor.

Ideja studija se zasnivala na drstičnoj promjeni, uklanjanjem svih zidova i podova kako bi stvorili ogroman centralni atrijum. Renovirana zgrada, sada poznata kao Heritage Tower, sadrži recepciju hotela, restoran i salon u prizemlju, sa sobama za goste, uključujući i četiri apartmana poznatih dizajnera na gornjim spratovima.

Veliki atrijum ispresijecan je betonskim gredama i ispunjen prirodnom svjetlošću koja se uliva kroz krovne prozore umetnute u krov. Biljke i namještaj stvaraju osjećaj trga u zajedničkim prostorima u prizemlju, dok zavjese i stepeništa u punoj visini privlače pogled prema gore kroz različite nivoe.

Kada se posjetilac penje stepenicama opaža prostorne promjene, istezanje i smanjivanje dubine i preklapanje u svim smjerovima, jer se njegove vizure i smjer tijela mijenja duž hodne linije. Ovom postavkom se ponavlja iskustvo kretanja kroz stvarni grad.

Atrijum je ukrašen instalacijom pod nazivom Lighting Pipes argentinskog umjetnika Leandra Erlicha, koji je inspiraciju našao u romanu italijanskog pisca Itala Calvina "Nevidljivi gradovi". Jedna od priča opisuje zgradu koja je oku nevidljiva, ali gdje se instalacione cijevi mogu vidjeti. Umjetnik je zamišljao ovaj arhitektonski detalj kao vene nevidljivih stvorenja.

Osim različitih stilova gostinskih soba, od Fujimota, Erlicha i dizajnera Jaspera Morrisona i Michele de Lucchi zatraženo je da stvore jedinstvenu sobu za hotel. Fujimotova soba sadrži namještaj sa zelenilom koje naizgled izvire iz ugrađenih cijevi, dok Erlichova soba sadrži alternativni pogled na umjetnička djela Light Pipes.

Britanski dizajner Morrison stvorio je sobu umotanu u drvene ploče obložene kutijama za transport umjetnina. Soba ima veliki prozor s pogledom na atrijum koji se može zatvoriti drvenim panelima kako bi se stvorio potpuno privatni prostor.

Fotografija: Katsumasa Tanaka, Shinya Kigure, Daici Ano i Tomoyuki Kusunose