Šta je održivi dizajn

Održivi dizajn poznat kao održiva arhitektura ili ekološki dizajn, je škola mišljenja koja se fokusira na stvaranje zgrada koje promovišu socijalnu i ekološku održivost. Glavni cilj ove filozofije dizajna je promovisanje zdravlja stanara zgrade, kao i smanjenje negativnih uticaja zgrade na okolinu.

Minimiziranjem otpada, ograničavanjem potrošnje neobnovljivih resursa i korištenjem ekološki prihvatljivih materijala, projektanti zgrada mogu stvoriti zelenije, energetski učinkovitije objekte.

Održivi dizajn u arhitekturi i građevinarstvu se ogleda u materijalima zgrade, metodama izgradnje, korištenju resursa i dizajnu uopšteno. Dizajn takođe mora da omogući održivu ekspolataciju tokom životnog ciklusa zgrade, uključujući njeno konačno odlaganje. Iako mora biti funkcionalan i estetski superioran, prostor mora biti konstruisan s razmišljanjem o postizanju dugoročne energetske i resursne efikasnosti.

Održiva arhitektura se takođe naziva zelena arhitektura ili arhitektura životne sredine.

Izaziva arhitekte da proizvode pametna rješenja i koriste dostupne tehnologije kako bi osigurali da strukture stvaraju minimalne štetne efekte po ekosistem i zajednice.

Evo slikovitog primjera održivog dizajna: zamislite zemljište koje je pogodno za izgradnju kuće. Problem je, međutim, što je na njemu zasađeno 80 stabalarazličitog drveća i što je ovo drveće posljednje takve vrste. Ako održivost nije zabrinjavajuća, ono što ćete vjerovatno učiniti je posjeći svo drveće kako biste očistili prostor i iskoristili svu građu za izgradnju svoje kuće – ne mareći što niko drugi neće dobiti priliku da koristi istu vrstu drveća u budućnosti.

Ovo je suprotno od održive arhitekture. Održiva arhitektura uzima u obzir faktora životne sredine na način što želi odgovoriti na sljedeća pitanja: da li je moguće izgraditi kuću, a da se ne posiječe svo drveće? Kako iskoristiti drveće a da se ne iscrpi njegov potencijal kako bi i drugi imali koristi?

Ovo su samo neki faktori koje treba uzeti u obzir kada se pristupa konceptu održivosti u projektovanju i izgradnji. Održiva arhitektura treba da prepozna postojeće prirodne resurse i uslove životne sredine na gradilištu i kako ih implementirati tokom gradnje.

Održivi dizajn nije put ka budućnosti, već ključan element sadašnjosti koji nagrađuje one koji ga primjenjuju.

Karakteristike održive arhitekture



• Opšti fokus na smanjenje ljudskog uticaja na životnu sredinu
• Minimalna potrošnja energije zahvaljujući upotrebi obnovljivih izvora energije, kao što su solarni paneli i prirodni sistemi grijanja, hlađenja i ventilacije
• Zgrade koje proizvode najmanje onoliko energije koliko i troše za neto nulti učinak
• Sistemi za očuvanje vode, kao što je sakupljanje kišnice i reciklaža otpadnih voda
• Integracija u okolni pejzaž
• Upotreba obnovljivih materijala, kao što su bambus, konoplja, pluta, lan, pšenica itd
• Zamjena konvencionalnih materijala poput betona održivim alternativama, kao što je beton od konoplje (napravljen od konoplje, kreča i vode) ili konvencionalne plastike s inovativnom bioplastikom napravljenom od algi
• Upotreba recikliranih i ponovo upotrijebljenih materijala
• Prilagodljivi, modularni prostori napravljeni od prirodnih materijala koji se lako mogu razgraditi i prenamijeniti ili reciklirati
• Male kuće, mikro stanovi i druge male strukture koje pomažu u rješavanju apetita za održivijim stanovanjem i koriste manje zemljišne mase i energije
• Alternativna stambena rješenja, kao što su kuće i stambene zgrade izgrađene od recikliranih brodskih kontejnera, kao i plutajuća arhitektura na plovnim putevima širom svijeta koja rješavaju nedostatak stambenog prostora u gustim obalnim područjima
• Inkorporacija biljaka i prirode putem živih zidova, stambenih kula prekrivenih drvećem i zelenih krovova kako bi se pomoglo u hlađenju postojećih zgrada i stvorilo zdravo biofilno okruženje za ljude