Univerzitet Taroudant u Maroku

Arhitekte: Saad El Kabbaj, Driss Kettani,Mohamed Amine Siana

Sekularni grad sa snažnim kulturnim identitetom, arhitektonskim stilom Taroudanta, ispunjen istorijom, predstavlja izraz krajnjeg juga Maroka. Univerzitet Taroudanta pokušaj je reinterpretacije nasljeđa građevinom koja u sebi nosi viziju budućnosti. Stoga projekat crpi svoju inspiraciju iz zemlje i njenog djelovanja. Ova interpretacija pokušava izbjeći klopke mnogih klišea tako što od konteksta zadržava samo njegovu suštinu. Od juga uzimamo masivnost, snagu, chiaro-scuro i poetsku strogost. U tu svrhu projekat se oslanja na čitav niz arhitektonskih i urbanih principa, oživljenih koncepcijom u kojoj se ono unutrašnje i vanjsko međusobno prožimaju, mjerila variraju, i gdje je korisnik jedno sa arhitekturom.

Fakultet je organizovan oko središnjeg riada(unutrašnjeg vrta) na osi sjever-jug čiju sjevernu granicu čini vrt sa stablima argana, pružajući korisniku nenadmašiv pogled na planinu Atlas. Oko ovog riada razmještene su različite jedinice, a u obzir je uzeta blizina, orijentacija i vidici. Stoga je ulaz sa glavne pristupne ceste preko središnjeg trga, a namijenjen je prvestveno studentima kao glavni pristup zgradi administracije. Ta zgrada je organizovana uzduž unutrašnje ulice, čime se stvara direktni kontakt sa auditorijima i dopušta optimizacija kretanja administrativnog osoblja. Zgrada administrativnog osoblja jednako kao i zgrada za nastavnike i predavače takođe su organizovane oko riada, a imaju dva glavna hodnika, svaki na jednoj strani , koji su spojeni šetalištima, čime se omogućuje dobra međusobna povezanost različitih prostora.

Određivanje prioriteta u slučaju šetališta slijedi funkcionalnu ulogu, na način da se optimizira kretanje i u isto vrijeme umanje akustične smetnje. Slično tome, prolazi i hodnici stvaraju drugi nivo sistema kretanja i time se umnogostručuju pogledi. Mjerilo riada je nejasno i razvodnjeno posredstvom određenih površina različitih veličina i niza vrtova koji definišu različite zgrade. Arhitektura je namjerno masivna, zatvorena u smjeru istok-zapad i otvorena u smjeru sjever-jug, dok arhitektonsko oblikovanje omogućava prirodnu ventilaciju, te termalni i akustični komfor.

Niske zgrade u obliku različitih tornjeva usidrene su u zemlju snažnim volumenima, neprozirne, ali osvijetljene nizom prolaza i hodnika, stvarajući tako dinamičan prostor. Arhitektura se postupno razotkriva, od tamnih površina, preko dugačkh i oštrih proreza do, na kraju, ogromnih okvira sa perspektivama, pogledima ili vrtovima. Oker ton volumena naglašava chiaro-scuro, te istovremeno utisak privatnosti i otvorenosti prema van. Projekat nastoji definisati svoju osobnost u toj dualnosti: korisnik je suočen sa različitim nivoima razumijevanja, a iz toga proističe odnos prema arhtekturi.

Mješavina prirode i izgrađenog održava duh mjesta i okolne zemlje-izvan prolaza, trgova i plaza, priroda ulazi u prostor i nameće se. Svaka je zgrada smještena oko otvorenih i poluotvorenih nenatkrivenih unutrašnjih dvorišta i vrtova, stvarajući tako različite svjetove, različte intimnosti, različita mjesta na jednom mjestu.

Zelenilu se namjerno dopustilo širenje izvan geometrijskog uzorka kako bi izborilo svoju slobodu i ostavilo utisak kao da je posljedica nepredvidljive prirode. Različite arhitektonske i pejzažne organizacije stvaraju raznolikost okoliša koji obogaćuje prostor za dobrobit senzacija korisnika i osjećaj prijatnosti. Ova je arhitektura dala gradu obrazovnu agoru koja odiše zemljom i ukorijenjena je u nju.

Tekst napisali:

• Saad El Kabbaj
• Driss Kettani
• Mohamed Amine Siana