Urbano rudarenje u građevinarstvu

Kada se životni ciklus zgrade završi i dođe do njenog rušenja, većina materijala završi na deponijama ili se u najboljem slučaju mali dio materijala reciklira. Čak i u slučaju recikliranja materijala, uglavnom se od srušenog materijala daljom obradom dobiju proizvodi manje vrijednosti od inicijalne. Na ovaj način se gubi dragocjeni građevinski materijal koji bi mogao biti ponovo upotrijebljen. Ovdje na scenu stupa „urbano rudarenje“, proces koji je nastao kao dio pokreta koji teži smanjenju utroška resursa u oblasti građevinarsta i koji promoviše ponovnu upotrebu. 

Šta je urbano rudarenje?

Urbano rudarenje je proces identifikacije i ponovne upotrebe građevinskih materijala koji se mogu naći u gradskim jezgrima. Materijali mogu biti zgrada, infrastrukture ili proizvoda koji više ne služe svojoj funkciji ili kojima je životni ciklus završen. Ukoliko zgrada više nije sigurna za korišćenje ili jednostavno treba napraviti mjesto za novu zgradu, onda ta zgrada postaje „rudnik“ za građevinske materijale i može poslužiti kao idealno mjesto za urbano rudarenje. Urbano rudarenje nije novi koncept, navikli smo da se metali iz automobila ili elektronike često recikliraju, ponovo upotrebljuju i daje im se nova namjena. Međutim, razmjere svjetske klimatske krize zahtijevaju još proaktivnije djelovanje i ambiciozniji pristup problemu. Ovo znači da se kompletan grad posmatra kao jedan veliki „rudnik“ iz kojeg se aktivno „rudare“ različite vrste materijala na način da se što više njihove vrijednosti sačuva. Na ovaj način se postiže pouzdani izvor visoko-kvalitetnih sekundarnih sirovina. Napuštene i neupotrebljive zgrade sadrže tone čelika, bakra, aluminijuma i olova i mogu biti urbani rudnici iz kojih se vade ovi metali. 

Vrste materijala koji mogu biti rudareni

Studija urađena u Holandiji pokazuje da se za potrebe izgradnje ili renoviranja u ovoj zemlji na godišnjem nivou potroši oko 17 miliona tona materijala, od kojih najviše betona, a zatim čelika, opeke i drveta. Uprkos velikoj potražni za ovim proizvodima, samo 13% ovih materijala dolazi iz sekundarnih ili održivih izvora. Studija takođe pokazuje da se veliki dio materijala koji nastaje rušenjem zgrada reciklira, ali se taj reciklirani materijal rijetko koristi za izgradnju novih zgrada. Uglavnom se reciklirani materijal koristi van sektora, npr. za nasipe pri izgradnji puteva, i ima manju vrijednost od one inicijalne. Kada bi se reciklirani materijal ponovo upotrebljivao za izgradnju novih zgrada to bi imalo značajnih prednosti. Prva prednost je to što je materijal već tu, u gradu, pa se gubi potreba za komplikovanom logistikom. Takođe, ovakvim korišćenje materijala se izvlači veća vrijednost i pospješuje se održiva cirkularna ekonomija grada. Korišćenjem materijala dobijenih procesom urbanog rudarenja se smanjuje trošak stvarnog rudarenja, proizvodnje i transporta ovih materijala iz rudnika širom svijeta. 

Urbano rudarenje može biti primijenjeno na bilo koju vrstu otpada koja se može naći u gradu, elektronski otpad, automobili, kućni uređaji, bicikla itd. Međutim, najveći potencijal za urbano rudarenje su zgrade. Iz zgrada se može rudariti čelik, staklo, bakar, aluminijum, opeka itd. Svi ovi materijali čine vrijedne proizvode koji su prošli kroz dugi logistički proces kako bi došli do svoje konačne pozicije. Zbog ovoga urbano rudarenje može imati značajne finansijske benefite, a takođe smanjuje štetan uticaj na životnu sredinu. 

Zašto urbano rudarenje nije zastupljenije?

Glavne prepreke koje onemogućavaju rast trenda urbanog rudarenja je problem sa logistikom, mala potražnja za ponovo upotrijebljenim materijalima i percipirane performanse ovakvih proizvoda. Pored ovoga, veliki problem predstavlja nedovoljna informisanost svih aktera o tome koje materijale je moguće ponovo upotrijebiti i kako. Ključ za rast sektora sekundarnih materijala leži u prepoznavanju potencijalne ponude ovih materijala. Kade se prepoznaju potencijalne količine sekundarnih materijala koji bi se mogli „izrudariti“, može se krenuti u dalji dijalog i spajanju ponude i potražnje. Najbolji scenario predstavlja ekosistem u kojem bi investitori, arhitekte, izvođači i lokalne samouprave zajedno saradjivali i iskoristili urbano rudarenje kao veliku priliku za pospješivanje cirkularne ekonomije.