Kako su gradonačelnik, projektanti i izvođači radova završili iza rešetaka zbog rušenja italijanske osnovne škole u zemljotresu

U prvom, drugom i trećem dijelu studioznog istraživanja advokatica Vesne Čejović i Sonje Čejović, imali ste priliku da čitate o stavovima italijanskih stručnjaka Antonija Morettija i Enza Mantovanija kao i crnogorskog inženjera Čedomira Čejovića. U razgovoru sa advokaticama oni se se osvrnuli, kroz primjere zemljotresa koji su se dešavali posljednjih nekoliko decenija, na ispravnost postojećih aseizmičkih tehničkih normativa kao i na postojanje međusobne povezanosti zemljotresa sa obje strane Jadranskog mora. U ovom, četvrtom dijelu prikazan je veliki sudski proces u Italiji, zbog rušenja osnovne škole, u kojem pravosuđe nije poštedjelo krivičnog procesa čak ni mrtve.

Italija, kao država sa najvećim istorijskim arhitektonskim bogatstvom, kolijevka i preteča mnogih ne samo umjetničkih, već graditeljskih, tehničkih i pravnih dostignuća, suočila se u proteklom periodu sa nizom tragičnih događaja izazvanih rušenjem modernih građevina, koje su za posljedice imale brojne žrtve.

Nakon okončanja sudskog procesa za rušenje zgrade osnovne škole u San Đulijano di Pulja, u zemljotresu koji se dogodio 2002. godine, a kojom prilikom je stradalo 27 prvaka, i njihova učiteljica, postalo je jasno da će se italijansko pravosuđe na najrigorozniji način odnositi prema svim učesnicima u lancu, kako pojedincima, tako i institucijama, u svim slučajevima gdje se pokaže da su bilo činjenjem, bilo propuštanjem, odgovorni za nastale ljudske žrtve i velika materijalna razaranja.

Tragična sudbina gradonačelnika, inače po profesiji ljekara, koji je, zajedno sa ostalima, golim rukama kopao po ruševinama ispod kojih je bilo i njegovo dvoje djece, od kojih je, nažalost, djevojčica poginula, nastavila se i kroz sudsku dramu, kada je dobio i najtežu formalnu optužbu, da je odgovoran za smrt svog djeteta, kao i smrt ostale 26-oro djece i njihove učiteljice, a potom pravosnažno osuđen zatvorskom kaznom, zbog krivičnog djela ubistva iz nehata i krivičnog djela rušenja zgrada. Pored toga, ostao je bez cjelokupne imovine, jer je osuđen i za nadoknadu štete. Ista sudbina bila je i u slučaju glavnog gradskog inženjera. Zatvorskim kaznama i obavezom naknade štete, osuđeni su takodje i projektanati i izvodjači. 

Nakon razornog zemljotresa u Akvili, 6.aprila 2009. godine, pokrenut je tzv. maksi proces u okviru kojeg je javni tužilac formirao čak 220 predmeta, u kojima je tražio da se utvrdi odgovornost za žrtve i materijalna razaranja. Neki od ovih procesa, kao što su slučaj rušenja zgrade studentskog doma, kao i suđenje eminentnim naučnicima iz oblasti seizmologije, ali i pripadnicima strukture Vlade Italije, izazvali su interesovanje svjetske javnosti i ušli u anale pravne profesije.

Iz slučajeva koje ćemo prezentirati, vidjeće se da italijansko pravosuđe, nije poštedilo krivičnog procesa čak ni mrtve. Odgovorna lica su osuđena za krivična djela ubistva iz nehata, u sticaju sa krivičnim djelima nehatnog nanošenja povreda, krivičnim djelom rušenja građevina, krivičnim djelom nehatnog nanošenja štete, te za saradnju u nehatnom izvršenju krivičnih djela. U mnogim presudama nisu priznate čak ni opšte olakšavajuće okolnosti. Vrhovni kasacioni sud Italije, nije poštedio, takođe, ni državne i lokalne institucije, koje je u slučajevima gdje su nađeni propusti, obavezao da solidarno sa osuđenim pojedincima, nadoknade višemilionske štete nastradalima.

Iako postoje određene razlike u dva pravna sistema, sva krivična djela zbog kojih su vođeni procesi u Italiji, imaju svoju paralelu u našem zakonodavstvu. 

Škola u San Đulijanu di Pulja, građena je 60-tih godina prošlog vijeka, a tokom vremena je pretrpjela više intervencija. U toku 2002, izvršena je nadogradnja sprata nad jednim krilom zgrade u kome je bila smještena osnovna škola. Područje na kome je sagrađena škola, nije bilo urbanizovano u prošlosti, jer se radilo o glinovitom terenu, nepogodnom za gradnju. Zaista, zemljotres na lokaciji škole imao je intenzitet IX stepena skale Merkali, dok je na području na kome je bio građen stari dio grada, zemljotres imao intenzitet VII stepena skale Merkali.

Nadogradnja vršena 2002, realizovana je suprutno svim važećim propisima: urađen je i usvojen izvođački projekat, a da prethodno nije bio urađen projekat konstrukcije, nije bio urađen statički proračun, nije bilo izvršeno ojačanje postojeće konstrukcije, koje je po propisima bilo obavezno za svaku nadogradnju, nije izvršen tehnički pregled i prijem objekta, te, u skladu sa tim, nije postojala ni formalna upotrebna dozvola. Uz sve navedeno, ni projektna dokumentacija, niti prijava gradnje, nisu bili dostavljeni Upravi za građevinarstvo, koja procedura je bila obavezna, pošto se radilo o javnom objektu i to školskoj ustanovi.

Od aprila mjeseca 2002, kada su radovi okončani, pa zaključno sa 1.10.2002, direktori škole podnosili su više ponovljenih pismenih zahtjeva, a takođe i usmeno urgirali odlaskom kod nadležnih gradskih vlasti, pa čak i dolaskom pred samu kuću gradonačelnika, bezuspješno zahtijevajući da im se dostavi upotrebna dozvola, certifikat o statičkoj ispravnosti objekta i ostala propisima predviđena dokumentacija.

Gradonačelnik, u vezi tih zahtjeva, u aprilu mjesecu 2002, poslao je jedan dopis, kojim je potvrdio da su radovi završeni, da su prostorije perfektno funkcionalne i podobne namjeni koja je predviđena. Projektant, koji je ujedno bio i rukovodilac gradnje, zajedno sa glavnim gradskim inženjerom, samo dva mjeseca prije zemljotresa, sačinjava potvrdu da su radovi izvedeni u skladu sa propisima i da nema oštećenja, pomjeranja ili neregularnih statičkih ponašanja. Pomenuta dvojica pismeno potvrđuju statičku podobnost i ispunjenje normi sigurnosti za predviđenu namjenu. Time, zaobilaze zakonom propisanu obaveznu proceduru kolaudacije, tehničkog prijema i izdavanja upotrebne dozvole, koja se ne bi ni mogla sprovesti, imajući u vidu potpuno neregularno građenje.

Gradonačelnik, koji je u srušenoj zgradi škole izgubio svoju šestogodišnju kćerkicu, konačnom presudom je osuđen na zatvorsku kaznu zbog krivičnog djela ubistva iz nehata. Uz njega, osuđeni su, takođe na zatvorske kazne i glavni gradski inženjer, projektant i izvođači radova. Pored toga, presudom su obavezani da naknade štetu.