Kapela od zelene plastike i polikarbonata

Teško bi se ko usudio da zamislili vjersku kapelu napravljenu od najartificijalnijeg materijala na svijetu – plastike, a kamoli da je od nje i izgradi. I dok svijet novac mijenja svoju manifestaciju od kovanog, papirnog, bezgotovinskog do digitalnog (bitcoina), i takvim se promjenama prilagođava lakše, nego li "naučenim" slikama kako jedan vjerski objekat treba da izgleda. No, smjelije arhitekte su kuražni da istražuju i stvaraju novine u oblikovanju crkava osmišljavajući svečanost prisutnosti i intimnosti uzmeđu vjernika i Boga kroz kreirane nove prostorno-oblikovne odnose u duhu vremena i mogućnosti u kojima živimo.

Zelenu kapelu projektovao je Cyril Lancelin, osnivač i srce francuskog arhitektonskog studija Town and Concrete, stručnjak za ironične i inovativne instalacije. Njegovo iskustvo na području mikroarhitekture i montažnih paviljona rodilo je Zelenu kapelu, nazvanu po izražajnoj zelenoj boji odabrane plastike, koja je izgrađena u Normandiji u ljeto 2018. Cilj arhitekte je učiniti je putujućom, jer se lako da izgraditi i stoga će biti savršeno rješenje za hodočasnička mjesta i za ljetne vjerske festivale. 

Objekat se sastoji od dva jednostavna zida prekrivena kosim krovom od kuglica na naduvavanje naizmjenično s polikarbonatnim sferama. One imaju rupu u obliku krsta koja spojnicama omogućavaju lako pričvršćivanje vijaka. Umjesto toga, kugle na napuhavanje spajaju se s vrstom ljepila visokih performansi koje su slične ljepilima koja se koriste za pričvršćivanje ručki na čamcima na naduvavanje. Umjesto toga, dva identična prednja i zadnja zida izrađena su od polikarbonata, i imaju laganu metalnu unutrašnju strukturu. Budući da opterećenja nisu prevelika, konstrukcija se može primarno sidriti na temeljnu ploču s dubinom od najmanje 0,60-0,80 metara, koju je potrebno posebno pripremiti. Međutim, konstrukcija se može pričvrstiti istim sistemima koji se koriste za privremene pozornice koncerata i postavke pozornice na otvorenom.

Struktura kapele potiče iz sfere. Koristeći ovo kao glavni koncept, sfera se ponavlja u različitim smjerovima kako bi formirala obujmicu. Male smjene kreiraju otvore za ulazak i pogled na šumu. Svaka sfera se “susreće” sa susjednom gdje kao rezultat kapela izgleda prožeta sa prirodom, a samim tim propusna strukture utiče na lagan i miran predah za bogosluženje.

Za postavljanje kapele potrebna su samo dva ili tri montažera, opremljena kamionom i malom dizalicom, i montaža ne traje više od nekoliko dana. S obzirom na mobilnost namještaj potreban za kapelu sveden je na najneophodnije.