Crkva iz XIII vijeka koja je zavrijedila nagradu EU Mies

Crkva Svete Marije u Kilkennyju, Irska, pretvorena je u Muzej srednjovjekovnog miljea u kom je smješteno gradsko blago i izloženi mnogi fino klesani grobovi od krečnjaka i pogrebni spomenici iz različitih epoha - od srednjeg vijeka do 20. stoljeća.

Projekat podrazumjeva osjetljivu restauraciju i savremeni pristup i dizajn koji teži postati uzornim standardom. Srednjovjekovnu crkvu, izvorno sagrađena u XIII stoljeću, trebalo je proširiti kako bi se omogućilo izlaganje vrijednih predmeta u kontrolisanim uslovima, pri čemu je projekat postao eksperiment u korištenju arheologije kako bi se pomoglo u definisanju konačnog arhitektonskog rješenja.

Novi elementi izrađeni su od drveta i olova, meka savitljivost folije od olova bila je podobna za irski sivi kamen i nebo. Intervencija je blisko povezana s prirodom crkve, obnavljajući kameni pod, popravljajući materijale, ostavljajući izloženi veliki dio izvornog srednjovjekovnog drvenog krova koji djeluje kao centar planiranja i projektovanja. Kapela je u prošlosti bila manja, a brod je izvorno imao prolaze. Arheološka istraživanja otkrila su temelje pod zemljom. Na njih su postavljene nove građevine, ojačavajući prostornu složenost crkve i razvijajući tok unutrašnjeg prostora.

Crkva je trebala postati središte irskog srednjovjekovnog miljea, sabirajući srednjovjekovna nalazišta i zgradu crkve u jezgru grada Kilkenny. Riječ je o zaštićenoj građevini, dok je cijelo područje navedeno kao nacionalni spomenik prema Irskom zakonu o nacionalnim spomenicima iz 1930.

Crkva Svete Marije se sastoji od čvrstih zidanih zidova koji imaju unutrašnju završnu obradu od maltera sa šiljastim zidovima prema vani. Iako je zgrada izuzeta od postizanja savremenih građevinskih propisa, postojala je snažna želja za poboljšanjem toplotne učinkovitosti i udobnosti u zgradi. Donešena je odluka da se primijeni malter od konoplje i kreča, koja pokazuje poboljšanje toplotne performanse za 25-30%, a završena je na tradicionalan način krečnom ispunom, kit masom, sličnoj prethodnoj.

Za brojne potrebe servisiranja muzejske zgrade moralo se postupati holistički. Da bi se to postiglo, većina servisnih instalacija za zgradu bila je postavljena ispod poda. To je omogućilo potpunu fleksibilnost servisiranja istovremeno zadržavajući tkaninu zgrade.

Poštovala se geneza građevine - nove promjene smatrale bi se više evolucijom unutar tradicije. Najviše pažnje posvećeno je očuvanju drveta, maltera i kamena.

Srednjovjekovna hrastova krovna konstrukcija popravljena je i zaštićena, a sada je izložena pogledu u središtu novog muzeja. Lokalni irski hrast korišten je za sve popravke orginalne hrastove strukture. Pod je obnovljen u krečnjaku, a stakleni podovi pokazuju arheologiju građevine ispod kote poda. Pristup tornju ostavruje se preko novih čeličnih stepenica.

Obloga za moderne intervencije (zamijenjeni prolaz i kor) bila je pažljivo odabrana. Boja i tekstura olova nadopunjuju krečnjak i škriljevac crkve, dok su detalji moderni.

Moderne intervencije pružaju najsavremenije muzejske sadržaje kako bi se grad mogao pobrinuti za važne artefakte. Predviđeni su pristupi prozorima, krovu i tornju kako bi se omogućilo kontinuirano preventivno održavanje. Obnova je omogućila da se dvorište crkve u potpunosti koristi, a kroz njega su osigurane rute kretanja. Oživljavanje crkve kao žive građevine uveliko je uticalo na oživljavanje okruženja.